By in Inspiraci[ja]
No comments

Igor Isanović je sportista i profesionalni fotograf, koji je sve svoje uspjehe postigao samostalno – kako u sportu, tako i u poslu. Ova kratka priča će vas inspirisati da se pokrenete i slijedite svoje snove.

– Igore, kako je tema našeg sajta zdrav život, reci nam prvo nešto o sportu, tj. parktično gledano – sportovima, kojim se baviš.

Triatlon je izuzetno zahtjevan sport. Za one koji nisu upućeni, svako triatlonsko takmičenje se sastoji od tri sporta – plivanja, biciklizma i trčanja – obavezno tim redom – i odvija se na različitim distancama: od super-sprint triatlona, preko tzv. Olimpijske distance, pa sve do izuzetno popularnog Ironman-a. Ranije, gledajući triatlonce, nisam vjerovao da je ljudsko tijelo sposobno za tako nešto, ali sada su iza mene tri uspješno završena triatlon natjecanja u disciplini 70.3 tj. half-Ironman, što u prevodu znači 1900m plivanja, zatim 90 km vožnje bicikla i na kraju 21,1 km trčanja, tj. praktično se istrči polumaraton.


Prvi je bio u predivnom Poreču, gdje sam imao mali kiks i promašio bovu na plivanju, te izašao posljednji iz mora, no nadoknadio sam to sve na biciklu. Drugi je bio u Kotoru, gdje sam ostvario i najbolje vrijeme od 5 sati i 10 minuta. Treći triatlon sam ponovo završio u Poreču. Mogu reći da sam očekivao da će biti lakši od prva dva, ali kako je u triatlonu sve nepredvidivo – ispao je kao najteži, te sam uz velike stomačne probleme, koji su krenuli nakon cca 80 km biciklističke dionice, uspio završiti za 5 sati i 25 minuta. Uz to sam imao i, slobodno mogu reći, najlošije trcanje ikad, ali bio sam istrajan u svemu i došao do cilja.

Za sezonu 2020. god. sam se aktivno spremao cijelu zimu, preko 100 sati sam odvozio na kućnom trenažeru spremajući se za Ironman (3800 m plivanja, 180 km bicikla i 42,2 km trčanja), koji se trebao održati u Austriji u julu ove godine, no zbog pandemije Covid-19 – takmičenje je odgođeno za narednu godinu, kao i takmičenje u Kotoru, koje je trebalo biti sredinom maja ove godine. Šta je – tu je, ovu godinu ću iskoristiti kao bazu za sljedeću.

– Reci nam sada nešto i o svojim počecima bavljenja fotografijom.

Uvijek me je privlačilo da bilježim divne trenutke koje sam doživljavao u prirodi, pa sam tako počeo fotografisati iz hobija. Kao i većina fotografa, prvo sam fotografisao najobičnijim foto-aparatom, a onda sam krenuo ulagati u opremu. Svi koji se bave fotografijom će vam reći da je to “rupa bez dna”, jer uvijek težite tome da ostvarite što bolju fotografiju, a oprema u svemu tome igra veliku ulogu. Naravno, pored toga, oprema je samo osnova – pored toga je potrebno mnogo rada, truda, eksperimentiranja, ljubavi, ali i malo sreće.

– Kao što si demonstrirao kroz bavljenje sportom, imaš čeličnu volju, koja ti je pomogla i da razviješ svoj biznis?

Tačno. Prije toga sam se fotografijom bavio samo iz hobija, tj. ličnog zadovoljstva, a ne komercijalno. Prije nego što sam se ostamostalio, radio sam korporativni posao u fakturom odjelu, koji nije bio fizički težak posao, ali me je psihički počeo umarati. Bio sam zaposlen u velikim kompanijama od svoje 18. godine i jednostavno sam rekao sâm sebi “bez rizika nema profita” i napustio dosta stabilnu firmu, gdje je plata bila solidna i nikad nije kasnila, ali odlučio sam slijediti srce i okušati sreću. Kad me danas pitaju da li se kajem, moj odgovor je da se kajem samo što to nisam ranije napravio. Bilo je teško u početku, naravno, ali kako sam u fotografiji dugi niz godina, imao sam svu opremu koja je potrebna, tj. imao sam alat za rad, a ostalo je donijela sudbina.

– Kojom vrstom komercijalne fotografije se baviš?

U svom foto-studiju se bavim fotografijom proizvoda, a van studija korporativnom fotografijom i vjenčanjima. Ova posljednja kategorija preovladava i trenutno najčešće fotografišem mladence u situacijama kojim mogu dočarati njihova interesovanja i ljubav, a bilježim i njihov najsretniji dan, tj. vjenčanje.

Moj stil je dokumentarna fotografija, tako da se na vjenčanju uklopim sa gostima, ne smetam, radim sa strane i hvatam spontane trenutke. Stil fotografija sa vjenčanja je reprodukcija film-fotografija iz davnih vremena, što bi značilo da su boje malo zagasite, tj. nisu intezivne, a prilikom obrade dodaje se blago “zrno”, tako da sve dobija neku svoju posebnu čar.

– Vjerujemo da u radu s ljudima uvijek bude nekih zanimljivih situacija?

Zanimljivih situacija je bilo i uvijek ih ima, trebao bi mi poseban članak da ih sve izdvojim. Nedavno sam radio fotografije tako što sam doslovno visio na stijeni i fotografisao mladence koji su adrenalinski ovisnici kao i ja. Za dobar kadar sam se znao popeti i na drvo, znači ništa mi nije strano ni teško za dobar kadar, jer se bavim poslom koji volim – praktično svojim poslom iz snova.

Igorov rad možete pratiti i na sljedećim društvenim mrežama:

Intervju obavio: Nikica Atlagić (Centar za bolji kvalitet života)

O autoru

Centar za bolji kvalitet života
Centar za bolji kvalitet životaŽivimo bolje!
Pravimo male korake za nas, male za našu zajednicu, male i za čovječanstvo... ali čvrstog smo koraka i neumorni – Centar za bolji kvalitet života.
Podijelite ovaj članak s onima koje volite!
  • 57
    Shares

Pravimo male korake za nas, male za našu zajednicu, male i za čovječanstvo... ali čvrstog smo koraka i neumorni – Centar za bolji kvalitet života.