By in Inspiraci[ja]
No comments

Vladimir Tadić, talentovani i višestruko nagrađivani fotograf iz Čelinca, čiji je rad prepoznao čak i National Geographic, pričao nam je o svojoj ljubavi prema “outdoor” aktivnostima i fotografiji, za koju je i praktično dokazao da može biti veoma romantična!

– Vladimire, aktivan  si planinar, voziš bicikl, boraviš u prirodi… može se reći da voliš i vodiš zdrav život.

Moram da priznam da nisam oduvjek bio poletan da upražnjavam aktivnosti na otvorenom prostoru jer one zahtjevaju trud i požrtvovanje, ali sam oduvjek bio avanturističkog i istraživačkog duha. Nije se lako pokrenuti, ali nagrade koje dobijam na taj način podsticale su me da idem dalje i dovele do jednog ispunjenja i uopšte zadovoljstva. Npr. tek nakon zamornog treninga u, recimo, treretani, osjećamo se dobro što je u slučaju prirode drugačije jer nas priroda odmah nagradi svojim čarima. Aktivnosti na otvorenom prostoru su po meni najzdravije aktivnosti i one nas odmah nagrađuju svojim blagodatima.

Nakon mog povratka iz Amerike, gdje sam živio oko godinu dana, počeo sam aktivnije da se bavim brdskim biciklizmom, a to je bilo prije nekih 12 godina. Par godina kasnije počinjem da planinarim, prvo u ljetnjem pa onda i u zimskom periodu, a prošao sam i školu zimskog alpinizma. Zatim sam naučio da skijam, a potom i bordam, što mi upotpunjuje doživljaj boravka na otvorenom prostoru. Neke od aktivnosti u koje planiram da se upustim su paraglajding i turno skijanje.

– Planine su tvoj čest motiv na fotografijama – da li si prvo počeo planinariti ili fotografisati? 🙂

Sve je počelo pohodima na planine, kada nisam imao ni pristojan telefon da zabilježim sva ta putovanja. Prije nešto više od tri godine sam nabavio telefon sa dobrom kamerom, od tada manje poznatog proizvođača Huawei, tj. model P8 koji i danas koristim. Tada počinje moj fotografski eksperiment, nabavljam svoj prvi DSLR foto-aparat, akcionu kaneru, dron, lista ide dalje i čini se da ulaganju u opremu nema kraja i uzevši u obzir cijene te opreme, čini se da je to rupa bez dna i u finansijskom smislu. Ranije, kada sam kretao u pohode, usput bih fotografisao, ali sada sve više smišljam i planiram fotografisanje, a zatim krećem u akciju, tako da mogu da kažem da me fotografija podstiče na boravak u prirodi i na otvorenom prostoru, što je lijepo, ali i korisno.

– Šta te posebno inspiriše (kada je hobi i art fotografija u pitanju) i ko je to sve prepoznao i nagradio?

Posebno nadahnuće mi pruža priroda i planine, uopšteno naša okolina, gdje sam i počeo da fotografišem. Ljudi vole prirodne ljepote našeg okruženja, a sadržaj koji im donesem sa takvih mjesta ih čini ponosnim i daje im volju i želju da se pokrenu i uključe. Tome svjedočim i često primam riječi podrške, što mi na kraju daje veliko zadovoljstvo.

Meni najdraža nagrada dolazi iz Splita, zato što se radi o planinskoj fotografiji, sa međunarodnog planinarskog fotografskog takmičenja, gdje sam osvojio prvo mjesto. Zatim tu je i Outdoor foto-film festival gdje sam nagrađen treću godinu za redom, a prošle godine sam bio autor sa najviše izloženih radova na njihovoj izložbi fotografija. Zlatna medalja Fotografskog društva Amerike. Izdvojio bih još nagrade za prirodna dobra Republike Srpske, prirodne ljepote Balkana, za najljepšu fotografiju rijeke Vrbas… Posebno mi znači prepoznavanje i pohvale od strane web platforme Nacionalne Geografije, Asocijacije za umjetničku fotografiju BiH i web platforme Gurushots.com. Prošla godina za mene predstavlja godinu izložbi, jer sam učestvovao na više od 20 izložbi u 12 zemalja.

– Da li najbolje fotografije nastaju planski ili spontano? Nekada spontano može da se postigne i mnogo bolji efekat, nego i uz najbolji plan, zar ne?

Za razliku od studija gdje imamo kontrolisane svjetlosne uslove, ti uslovi na terenu zavise od mnogih činilaca. Tako da jednim djelom možemo da svojim poznavanjem terena, opreme, vremenskih uslova, predvidimo svjetlosne uslove koji su ključni za fotografiju, ali zbog nepredviđenih okolnosti koje su česte, ostaje nam improvizacija sa onim što imamo.

Tako, igrom slučaja, dok sam fotografisao Beograd, jedan par mi se našao u kadru, za koji sam kasnije, pri obradi fotografija, utvrdio da se radi o prošnji. Ta fotografija prikazuje svjetla velikog grada, ali tu bi se priča završila da nije bilo tog para da dodatno začini fotografiju. Šta se dalje desilo je bilo potpuno neočekivano – fotografija se brzo raširila internetom, toliko da je došla i do para koji se nalazi na fotografiji! Bili su oduševljeni onim što su vidjeli, rekli su da im je to najljepši vjenčani poklon i pozvali me da budem njihov fotograf i gost na vjenčanju u Frankfurtu! Tako je jedna obična planirana fotografija potpuno spontano dobila veoma romantičnu pozadinu.

– Nisi stao na fotografiji kao hobiju, nego se baviš time i profesionalno?

Trudim se da prikažem našu okolinu u posebnom svjetlu i to su ljudi prepoznali i nagradili svojom pažnjom na mojoj prvoj samostalnoj izložbi fotografija, ’’Svjetlopis Čelinca’’, koja je održana prošle godine i bila veoma uspješna. Volim da prikažem taj nenamješten i autentičan trenutak, da oprobam sebe i opremu u drugačijim okruženjima i svjetlu pa primam i rezervacije za događaje poput vjenčanja, krštenja, rođendana, matura itd.

Vladimirov rad možete pratiti i na sljedećim društvenim mrežama:
https://www.facebook.com/svjetlopis
https://www.instagram.com/svjetlopis_landscapes
https://svjetlopis.home.blog/
https://gurushots.com/Svjetlopis
https://www.facebook.com/photo.svjetlopis
https://www.instagram.com/svjetlopis_portraits

Intervju obavio: Nikica Atlagić (Centar za bolji kvalitet života)

O autoru

Centar za bolji kvalitet života
Centar za bolji kvalitet životaŽivimo bolje!
Pravimo male korake za nas, male za našu zajednicu, male i za čovječanstvo... ali čvrstog smo koraka i neumorni – Centar za bolji kvalitet života.
Podijelite ovaj članak s onima koje volite!
  • 57
    Shares

Odgovori