By in Inspiraci[ja]
No comments

Ćao! Ja sam Vedran Puzović i malo ću vam pričati o biciklizmu i dijabetesu, s kojim se družim od 2010. godine.

Dan kada su mi dijagnostikovali dijabetes tipa 1 i kada sam ostao vezan za krevet 20 dana na kliničkom centru – ne zaboravlja se dok si živ. Mislio sam da je to prolazno i da će sve biti OK, ali život se poigrao s mojom sudbinom – rekli su mi da ću cijeli život primati 5 injekcija dnevno i da se pomirim da više nikada neću biti isti čovjek.

Bili su u pravu.

Kada sam izašao iz bolnice, bio sam očajan – cijeli život sam se bavio sportom, služio vojsku kao najbolji u klasi, najbrže desno krilo, cijeli svijet ispred mene… i onda se sve sruši u 20 dana.

U mom očaju i razmišljanju kako dalje, jer u porodici niko nije imao dijabetes, bio sam prepušten sam sebi. Prebacivajući kanale na televiziji, zapne mi za oko biciklistička trka. Dok sam je gledao, kao da sam vidio sebe tamo, nekako mi je postala posebno interesantna i primamljiva. Cijelu noć sam razmišljao kako bih se volio malo provozati, ali nisam imao bicikl. Sutradan sam na net-u našao bajk i upoznao jednog strašnog momka, Mihajla Svitlicu – i tada počinje čarolija…

Biciklizam postaje moja svakodnevnica. U početku je bilo teško uskladiti biciklizam, unos hrane i terapiju, ali vremenom je to došlo na svoje. Vozio sam svaki dan, sve više i više, čak sam počeo i na posao ići biciklom. Postao je dio mene – moj biciklo je bio moj novi život, nešto bez čega se više ne može zamisliti dan. Kako biciklizam spaja ljude, tako je i mene spojio sa ljudima koji voze brevete – maratonske vožnje, koje se voze u vremenskom limitu i zadanoj ruti (više o brevetima možete pročitati u ovom članku).

Malo sam istraživao i odlučujem da se prijavim na svoj prvi brevet od 200 kilometara, koji sam uspješno završio. Kasnije sam izvezao seriju breveta 200 – 300 – 400 – 600 km. Da je bilo lako – moram reći da nije, u nekim momentima sam se smijao, ali i plakao.

Breveti su specifični zato što se voze u svim vremenskim uslovima. A uz to, za razliku od zdravih ljudi, mi moramo stalno da pratimo nivo šećera u krvi, koliko i šta unosimo u organizam. Hidracija je takođe vrlo važna. Kod nas još uvijek nema senzora za mjerenje, pa se držimo trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi. Znači morate da stanete, izvadite aparat za mjerenje, uzmete krv iz prsta, stavite je na trakicu, aparat pokaže nivo sećera i tek onda idete dalje. To malo pravi probleme jer svaki put gubite dragocjenih 5-10 min vremena.

Počeo sam se aktivno baviti sportom… a sve ostalo je čarolija. Moj dijabetes je sada pod kontrolom! Treniram svakodnevno – trčanje, teretana, planinarenje. Ali ipak BICIKLIZAM – to je nešto što morate da osjetite. Ali pazite se – on je kao droga, kada jednom krenete – nema stajanja, idete sve dalje i dalje… i volite ga, sve više i više!

– Koji su simptomi šećerne bolesti tipa 1?

Kada se proizvodnja inzulina smanji na minimum, šećerna bolest tipa 1 obično se naglo pojavi i brzo napreduje. Znakovi koji upozoravaju na pojavu bolesti su: učestalo mokrenje, neobična žeđ, potreba za slatkim i hladnim pićima, ekstremna glad, nagli gubitak težine, slabost, svrbež genitalne regije, ekstreman umor, zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost. U akutnim slučajevima dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti mučnina i povraćanje. U teškim slučajevima dijabetička koma može biti prvi znak šećerne bolesti tipa 1.

– Način života kod šećerne bolesti tipa 1

Da bi se postigla što veća kvaliteta života uz terapiju inzulinom, potrebno je mijenjati i životne navike. Tu spadaju dijetetske mjere, fizička aktivnost, kontrola tjelesne težine, te njega stopala zbog spečavanja hroničnih komplikacija dijabetesa. Naravno, sve je potrebno raditi u saradnji i prema preporukama dijabetologa.

U Banja Luci postoji udruženje dijabetičara DiabetNo1, koje radi utorkom i četvrtkom od 18h do 19:30h. Za sve informacije pogledajte www.diabetno1.com. Besplatna kontrola šećera i krvnog pritiska kao i savjeti i edukativne radionice.

Intervju obavio: Nikica Atlagić (Centar za bolji kvalitet života)

O autoru

Centar za bolji kvalitet života
Centar za bolji kvalitet životaŽivimo bolje!
Pravimo male korake za nas, male za našu zajednicu, male i za čovječanstvo... ali čvrstog smo koraka i neumorni – Centar za bolji kvalitet života.
Podijelite ovaj članak s onima koje volite!
  • 57
    Shares

Odgovori